Srednja Dalmacija. Poluotok između istočnog dijela današnjeg Kaštelanskog zaljeva i Splitskog kanala, zaštićen brdom Marjan sa zapadnog dijela poluotoka i grebenima Kozjak i Mosor koji se uzdižu na istoku i sjeveroistoku. Zaštićena uvala s dobrim pregledom okoline. Savršeno mjesto.
Aspalathos je ime drevnog grčkog naselja osnovanog na obali Jadrana prije mnogo tisuća godina. Život u to vrijeme nosio je puno poteškoća, a imenovanje novoosnovanog naselja bilo je jedno od njih. Grci kao Grci, uvijek imajući filozofa pri ruci da daje savjete, osvrnuli su se i ugledali okolne obronke planina bogatih Aspalathosom iliti brnistrom, žukom, biljkom koja se u starim vremenima naširoko koristila u izradi konopa, ali i davala poznati med. Ime je ostajalo kao slijepljeno naseljima koja su se na tom mjestu rađala i padala kroz stoljeća. Spalatum, Spalato, Spalatrum, Spalathensis, Aspalathon, Aspalatuo, Spalati, Spljet, sve varijacije imena Aspalathos, dovele su do današnjeg Splita.
Oko 300. godine nove ere, rimski car Dioklecijan umorio se od vladavine svijetom i sagradio luksuznu palaču u svom bivšem dvorištu, pošto je rođen u velikom susjednom gradu Saloni. Palača, u kojoj je boravio i pokopan, kasnije je korištena kao rezidencija prognanih rimskih careva i njihovih obitelji. Nakon što je Salona pala, njeni su građani utočište pronašli unutar snažnih zidova Dioklecijanove palače, a uskoro je nastalo novo naselje unutar palače i izvan nje. Čini se da ni tisuću godina nakon toga Split nikad nije imao trenutka mira. Uslijedila su burna vremena i neprestani prevrati kako je grad rastao i postajao sve važniji zbog svog geografskog položaja na obalama Jadrana i blizine prolaza prema unutrašnjosti. Split je 1069. pripojen od strane hrvatskog kralja Petra Krešimira IV., ali je 1420. priznao prevlast Venecije. Padom Venecije 1797. godine pao je zajedno s preostalom Dalmacijom pod vlast Austrije koja ju je predala Francuskoj 1805. 1882. u Splitu je uvedena hrvatska uprava i od tada je Split trajno vezan za sudbinu Hrvatske, konačno dobivajući mir nakon Domovinskog rata 90-ih.
Trpeći kroz povijest, Splitu su na kraju ipak ostali vječnim podsjetnici na stara vremena u obliku starog grada, najstarije splitske jezgre. Smješten većinom unutar zidina Dioklecijanove palače, najvrjedniji je primjer rimske arhitekture na istočnoj obali Jadrana. Dioklecijanov mauzolej postao je današnja katedrala sv. Duje u 7. stoljeću, a romanički zvonik dodan je u 12. stoljeću. Izvan i unutar same palače, s rastom i razvojem grada, nastala su razna umjetnička i arhitektonska djela čineći splitsku kulturnu baštinom bogatom i raznolikom.
Početkom 20. stoljeća Split je bio najvažnija luka na istočnoj obali Jadrana. U 21. stoljeću to više nije tako, već je postalo jedno od najvažnijih turističkih središta u Hrvatskoj, posebno u pogledu nautičkog turizma.
Ostale industrije, osim snažne brodogradnje, uključuju obradu plastičnih masa, cementnu industriju, prehrambenu industriju i druge. Mnoge kulturne građevine poput Nacionalnog kazališta, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Instituta za oceanografiju i ribarstvo i njegovog akvarija doprinose očuvanju hrvatske povijesti, kulture i prirode.
Još jedna impresivna činjenica o Splitu je sportski duh koji struji u njemu i njegovim stanovnicima. Gotovo 100 Splićana od Olimpijskih igara u Londonu 1948. godine osvojilo je olimpijsku medalju, što Split čini pravim olimpijskim gradom. Splitski nogometni dragulj HNK Hajduk ponos je i ljubav koja nikad neće izblijediti, kao i drugi klubovi s dugom povijesti u raznim sportovima poput košarke, vaterpola i jedrenja.
Vrlo je moguće da bez vrućih suhih ljeta i blagih, vlažnih zima koje Split čine jednim od najsunčanijih mjesta u Europi, ništa gore spomenuto ne bi bilo moguće. Pun zimzelene mediteranske vegetacije i suptropske flore, Split je uvijek bio na istaknutom položaju, ispunjen ljudima. U današnje vrijeme ta klima pokreće glavni ekonomski kotač Splita, turizam, a on pokreće SunLife charter.
Hvala Grci, hvala Aspalathos!